Absurdi hrvatskih nastojanja gradnje autoceste u Crnoj
Gori
26. veljače 2010
Vlasti u Hrvatskoj su
prije nekoliko mjeseci, opravdavajući se krizom, zaustavile daljnju izgradnju
autoceste prema Dubrovniku, odnosno od Dubrovnika prema zapadu Hrvatske.
Zaustavljanje radova na autocesti je apsurdno, jer se autoceste u pravilu
financiraju s dugoročnim namjenskim zajmovima, a izplaćuju ubiranjem cestarine.
Dakle državni proračun u izgradnji autocesta ne bi trebao imati nikakovih
razhodnih stavka, a imao bi stalan porezni prihod i za vrijeme izgradnje i
nakon toga za vrijeme eksploatacije autoceste. Autocesta prema Dubrovniku bi
osim toga dovela na dubrovačko područje veliki broj turista koji bi inače
otišli negdje drugdje. Više turista znači i veće zapošljavanje u turizmu, ali i
u trgovini, proizvodnji, transportu. Znači i veće prihode u državnu blagajnu
kroz poreze.
U kriznim vremenima sve
pametne države reagiraju potičući javne radove.
Hrvatska je izmislila
novu formulu koja je čista suprotnost obće prihvaćenomu i prokušanomu pravilu.
Zaustavila je već započete javne radove i na taj način povećala nezaposlenost,
smanjila porezne prihode i odgodila vrijeme početka izplate investicije.
Neko vrijeme je
izgledalo, kako će spomenuti apsurd dominirati top listom “nespretnosti” vlasti
u Hrvatskoj.
Na žalost ta tema je
prvo mjesto na spomenutoj top listi ovih dana prepustila sliedećemu biseru
“vlasti i poduzetnika”.
Zaustavljanje
cestogradnje u Hrvatskoj naknaditi će se izgradnjom autoceste kroz - Crnu Goru!
Umjesto dovodjenja
turista kroz Hrvatsku do Dubrovnika, Hrvatska pomaže dovodjenje turista kroz
Srbiju do crnogorske obale!
Umjesto ubiranja
cestarine na hrvatskoj autocesti cestarina će se ubirati u Crnoj Gori. Možda
neki turist onda dodje do Dubrovnika, kad mu dosadi ljetovanje u Crnoj Gori!
Po ukupnom GDP-u
Hrvatska je moćnija od Crne Gore petnaestak puta ili izraženo u postotcima
1500%!
Po GDP-u per capita,
koji najbolje oslikava razvijenost jedne zemlje Hrvatska je dva i pol puta jača
od Crne Gore. Unatoč svim težkim pogrieškama Hrvatska pripada u najuži krug
razvijenih država svieta, a Crna Gora je duboko medju nerazvijenima.
Apsurd do apsurda. Puno
bogatija i snažnija Hrvatska zbog krize zaustavlja svoje već započete i daleko
odmaknule projekte autocesta, a puno siromašnija i slabija Crna Gora ih u isto
vrijeme pokreće!
Hrvatske tvrdke su
spremne graditi autocestu u Crnoj Gori nudeći svoj rad po daleko nižoj cieni
od konkurencije iz svieta. U isto vrijeme iz dana u dan izlaze na vidjelo podatci
o daleko previsokim cienama koje hrvatske tvrdke naplaćuju gradeći autoceste u
Hrvatskoj!
Hrvatske tvrdke bi
gradeći u Crnoj Gori praktički snosile sve rizike i troškove financiranja, a
rado bi se naplaćivale iz cestarine kroz trideset sliedećih godina, uz golemi
rizik glede procjene prometa i sigurnosti naplate. Medjutim, ne pada im na
pamet uz iste takove uvjete graditi u Hrvatskoj. Ili, uostalom, bilo gdje drugdje u
svietu.
Hrvatska vlast
zaustavlja gradnju autocesta u Hrvatskoj, ne tražeći modalitete, zajmove i
jamstva na medjunarodnom financijskom tržištu, a u isto vrijeme ulaže goleme
napore u traženju jamstava i financijskih sriedstava za izgradnju autoceste u
turistički konkurentnoj susjednoj Crnoj Gori!
Hrvati koji žive dostatno
dugo mogu se lako prisjetiti jugoslavenskoga doba sedamdesetih godina prošloga
stoljeća, kad su njihovi novci, prikupljani za gradnju autoceste od Zagreba do
Splita, utrošeni za izgradnju željezničke pruge od Beograda u Srbiji do Bara u
Crnoj Gori. Ali tada su Hrvati barem znali kako žive u Jugoslaviji, koja ih
tlači na sve moguće načine.
Danas barem nazivno
imaju svoju državu. Na žalost poviest se ponavlja!
Na kraju ali ne manje
bitno. Hrvatska bi od Crne Gore trebala tražiti odštetu, za počinjene ratne
štete u iznosu koji višestruko nadmašuje cienu te autoceste kroz Crnu Goru.
Umjesto toga Hrvatska želi u Crnu Goru ubrizgati miliardske vrijednosti, a kao
znak dobre volje Crnoj Gori daruje dokumentaciju koja je hrvatske porezne
obveznike stajala miliune.
Zaključak. Žrtva se trsi platiti
ratnu odštetu agresoru! To je vjerojatno jedinstven slučaj u poviesti
čovječanstva!