Opazbe - Observations

23. prosinca 2012.   Nakon objave ilegalnoga popisa branitelja, u ovim svojim zapisima sam reagirao grko šaljivo , a sad nakon legalne objave popisa prisiljen sam reagirati krajnje ozbiljno. Ta saga s popisom branitelja, unatoč činjenici što još uvijek i nakon dvije objave, više skriva nego odkriva, došla je do svoje kulminacije, koja dokazuje po Hrvatsku i Hrvate veliku štetu, koja je učinjena, jer se netko, ne razmišljajući o posljedicama, odlučio i onako malobrojno hrvatsko pučanstvo podijeliti na zaslužne i nezaslužne za stvaranje Hrvatske države devedesetih godina prošlog stoljeća. Podjela je napravljena negdje točno po pola. Nešto više od pola miliuna branitelja zajedno sa svojim obiteljima čini oko dva miliuna ljudi, a ciela Hrvatska ima nešto više od četiri miliuna stanovnika. Sama ideja, koja je vodila podjeli u hrvatskom nacionalnom korpusu, bila je dakle pogubna, a još pogubnija je bila njezina realizacija, koja je u sebi sadržavala dvije krupne, katastrofal...

3.  svibnja 2011. Po medijima koji znaju sebe nazivati hrvatskima, a u stvari su u pravilu jugosferski, godinama se, osobito od početka ovog tisućljeća, spominje kako je Hrvatska bila agresor na Bosnu i Hercegovinu . U Večernjemu listu od 2. svibnja 2011. ponovno se ističe naslov Hrvatska će u Haagu biti označena kao agresor u BiH, na osnovu tvrdnje izvjestnoga Anta Nobila za sarajevski Dnevni Avaz . Na sreću do sad se ipak nije stignulo do pokušaja proglašenja Hrvatske agresorom na Srbiju, Crnu Goru ili Sloveniju, premda ne bi bilo iznenadjujuće kad bi došlo i do toga. Protučinitbe na tvrdnje kako je Hrvatska agresor, čak i od strane ljudi kojima je stalo do Hrvatske i do istine - u pravilu su obranaške i zasnivaju se na tvrdnjama kako Hrvatski vojnici nisu ulazili u Bosnu i Hercegovinu, što je neistina, ili kako su ulazili braniti tamošnje Hrvate i Muslimane, što je istina. Hrvatska vojska je doista bila u Bosni i Hercegovini i branila je i obranila Bosnu i Hercego...

31. ožujka 2011. U USA ima puno kriminala, to pjevaju i vrabci na grani. Amerikanci to promiču (i dobro naplaćuju) kroz medije, odnosno slikopise, dalekovidničke serije i viesti , knjige, novine. Možda, dapače vrlo vjerojatno, zbog bolje prodaje sve poprilično i uveličavaju. U pravilu se radi  o kriminalu na nižim razinama, o proizvodnji i distribuciji droge, prostituciji, pljačkama, ubojstvima, a konce vuku bezkrupulozni pojedinci, silno bogati i ponekad povezani s političarima. Kriminalci su prikazani kao samonikli pojedinci s kriminalnim sklonostima, a njih doista u svatkomu statističkom uzorku pučanstva ima odredjeni broj. Američki mediji ne štede politiku ni političare i često ih prikazuju korumpiranima ili pak nedovoljno pametnima, što je bila čak uobičajeno kod prikazivanja predhodnoga američkoga predsjednika Georga W. Busha. Medjutim, uvijek se pri tomu može zaključiti kako se, kao i u kod broja kriminalaca medju poštenim svietom, i ovdje radi o iznimkama. Doku...

22. ožujka 2011. U Hrvatskoj nesumnjivo živi puno ljudi koji bi svojoj državi i sami sebi željeli boljitak i napredak, pa su nezadovoljni i frustrirani zbog množtva razvidno neprimjerenih i štetnih poteza, koji se na razinama odlučivanja vuku u ime Hrvatske i njezinih stanovnika. Frustracije su se u posljednje vrieme kanalizirale u obliku različitih vrsta prosvjeda – seljaka, ribara, radnika, branitelja, studenata, nogometnih navijača, siromaha, anarhista... Svim tim prosvjedima je, zajednička jedna stvar: nedostatak strategije. To nije čudno, jer se u pravilu sve te skupine, pa i individualci bore protiv onoga što ih najviše pogadja, a druge stvari im nisu prioritetne. U pravilu se sve ipak, koliko god to loše zvučalo,  svodi na borbu za novac i položaje, što je ljudski normalno i uobičajeno. Na nesreću prosvjednika njihovi zahtjevi su bez zajedničke strategije jednostavno neostvarivi. Zahtjevi za prijevremenim izborima su primjer lutanja, premda se nalaze negdj...

13. studenoga 2010. Na Medjumrežnomu  portalu Jutarnjega lista danas je pod naslovom Bruxelles zabrinut stavovima Hrvata moguće pročitati kako Gallupovo iztraživanje pokazuje izuzetnu odbojnost hrvatskih gradjana prema ulazku u Europsku zajednicu. „Samo 25 posto hrvatskih građana smatra da je članstvo Hrvatske u EU dobra stvar. Većina od 43 posto na referendumu bi glasala protiv, a za članstvo bi bilo njih 38 posto” piše u listu koji je inače, poput većine medija u Hrvatskoj, jugosfersko-europske orijentacije. Na prvi pogled je čudna je matematika po kojoj bi 38% glasovalo za ulazak u Europsku zajednicu, a samo 25% misli kako je ulazak dobra stvar, pa iz toga proizlazi kako bi 13% glasovalo za ulazak premda misli kako to nije dobar potez. Medjutim i za to postoji objašnjenje. Tih 13% stanovnika toliko ne voli  Hrvatsku, da će veselo podpisati sve što procjenjuju štetnim Hrvatskoj, bez obzira na posljedice po njih osobno. Ipak to nije toliko bitno. Bitno je što bi...

6.   studenoga 2010. Od doba obrane obćine Dubrovnik od Jugoslavenske agresije o meni se iz godine u godinu objavljuju težke, uvredljive i omalovažavajuće laži. Ranije sam znao reagirati ali sam s vriemenom izabrao put potpunoga izbjegavanja takozvanih hrvatskih medija, računajući kako se ne ću morati uzrujavati i reagirati, ako ne znam za podvale. Ipak tu i tamo me netko upozori, a tada se moram oglasiti. Takav slučaj se, na žalost, dogodio s brojem 294 Glasa Grada od 5. studenoga 2010. U intervjuu Jakše Raguža s pokojnim Aljošom Nikolićem spominje se moje ime u kontekstu „bježanije“. Glas Grada je na taj način na svojim stranicama objavio gadnu laž . Za vrieme obrane Grada Dubrovnika nikad me nitko nije „prebacio“ iz Grada. Čitavo vrieme sam bio tu. Svaku sekundu. Kad smo pak bili podpuno obkoljeni, najdalje gdje sam išao je bila utvrda na Srdju, gdje sam posjetio naše borce. To nije ni malo težko provjeriti. ...

Kako prekinuti svekoliko nezadovoljstvo? 7. lipnja 2010. U Hrvatskoj je praktički cielo pučanstvo nezadovoljno. To se može vidjeti ne samo iz medija, koji nezadovoljstvo potenciraju, nego i u razgovorima s prijateljima, poznanicima, ili prigodom susreta s nepoznatim ljudima. Koji je tomu osnovni uzrok? Netko će promisliti ili reći kako je to svjetska gospodarska kriza. Nije. Osnovni i najveći uzrok nezadovoljstva većine pučanstva počiva u činjenici što su u Hrvatskoj na vlasti de iure  Hrvati, a de facto Jugoslaveni. I jedni i drugi su nezadovoljni i za to imaju ozbiljne razloge. Hrvatima su za zadovoljstvo ostali samo simboli. Država im se zove Hrvatska, službeni barjak i grb su hrvatski, službeni jezik je barem po nazivu hrvatski, puno je službenoga nazivlja s pridjevom „hrvatski“. Takodjer, ako su spremni zbog toga trpjeti slabu osobnu i obiteljsku financijsku situaciju, mogu relativno slobodno izkazivati svoje hrvatsko domoljublje. Medjutim, na vlasti nisu Hrvati...